Wreck of the day.
Well, sada bih trebala napisati nesto uzasno tuzaljka-lajk, tako da "goth djecurlija", koja dolazi na ovaj blog s predrasudom zbog mog url-a /koji, iskreno govoreci, i jeste magnet za upravo takve sljokica-ljude, kao sto volim da kazem- pravi šit. al ko kriv, nit do estetike nit do znacenja, onog aprila 2006. god kad sam ga napisala prvi i posljednji put u onu rubriku u postavkama/, mogu ostaviti izuzetno kreativan i produhovljen komentar nakon sto prelete preko posta i uoce taj bogohulni nedostatak sljokica, krvavih slova i zileta u zaglavlju i boxu. /ovom prilikom molim da me postedite, prosli put su tu bila tri breath-taking komentara u rekordnom vremenu, sto me naravno, odusevilo, i smjesta mi usadilo ideju u glavu da komentare uopce ne bi trebalo dozvoliti./ Ali ne, danasnji dan je dan poput svih ostalih, samo sto je uzasno lijepo vrijeme.
Tako je otpocela Stark epoha.
Moze li se biti pogresan natcovjek?
Mozda i moze.
/a-a, bez intertexta!/
Juce sam davala instrukcije iz matematike, bolje receno, male hintove, i sjetim se da je davno bilo kada sam ja to isto slusala u uskoj ucionici, prepunoj polena. Ovaj predmet je zaista cudnovat, i izuzetno drag ako pomocu njega uspijes barem trun pomoci zivotinjama ugrozenim od njega :D
Divan je osjecaj, ali zaista i zbunjujuci kada jednom suvise nadarenom djetetu objasnjavas za tebe vec zastarjelo gradivo iz spomenutog predmeta.
Da, uvijek zaboravim ovu...malu, razliku. /eto, obradovala si me cak i s ovim :D/
A sad mi na um pada Chopinhauerovkina: "Ja jednostavno suvise volim matematiku da bih je znala.", nakon interesantnog razmjenjivanja pojedinih ideja i stavova u gradskom nam prevozu, koji je usput sluzio i za ispovijedanje sa moje strane. Ali to i dlje ne mijenja moje emocije prema JGS-u.
I ako upotrijebimo svo znanje iz percepcije, i posmatramo haoticni dan kroz oko kamere /Murtina, realizam/, shvatim da sam nepomaknuta s onog istog polozaja u koji me ubacilo moje ponasanje u pocetku sedmice.
Nadam se da se nece nastaviti ova "tradicija" da svaki drugi dan ljudi odlaze ljutito, ili pak smireno, ali razocarano /ovaj drugi slucaj je na moju zalost/ sa vidnog mi polja.
/Glava mi je puna vec i od onog prvog dana./
Ali to nije ono sto me zabrinjava. Ono sto je bilo je mnogo gore od onog sto bi moglo biti. Valjda i ne moze gore /sto se tice ove teme/.
I naucila sam se necemu.
Da, znanje uistinu zna da boli.
I kad sad ovako u globalu pogledam ovaj post, shvatim da ovako nesto odavno nisam napisala. /pa ja, nisi se svadjala amebo/
Oh, kako god..
Driving away from the wreck of the day...
.
